Elmer Tomas, senator iz Oklahome:"Kako sam se oslobodio kompleksa manje vrijednosti" |
Zbog toga
što sam bio previsok za svoje godine, a pored toga i nevjerovatno mršav,
u mladosti sam patio od silnog kompleksa manje vrijednosti.Pored toga, bio
sam i veoma slabašan, pa nikad nisam bio u stanju da se nadmećem sa
drugim dječacima u bejzbolu i trčanju.Svi su me zadirkivali i zvali
"glista", i ja sam s![]() |
Uskoro su se, međutim, dogodile četiri stvari koje su mi pomogle da se oslobodim kompleksa manje vrijednosti.Jedna od njih dala mi je hrabrost i samopouzdanje, i posve promjenila moj život.Ukratko ću opisati šta se dogodilo: |
Prvo: Već poslije dva mjeseca napornog učenja položio sam ispite za prvu godinu i dobio svjedočanstvo koje mi je omogućilo da se zaposlim kao učitelj u pokrajinskoj školi.To svjedočanstvo vrijedilo mi je samo šest mjeseci, ali meni je mnogo značilo kao potvrda da bar neko na svijetu ima povjerenja u mene.Bio je to prvi pravi izraz povjerenja koje sam dobio od drugih, osim povjerenja što mi ga je majka obilato iskazivala. |
Drugo: Pokrajinski školski odbor u mjestašcetu Hepi Holou ponudio mi je mjesto učitelja za četrdeset dolara mjesečno, što je opet bio i te kako veliki izraz povjerenja. |
Treće: Za svoju prvu platu kupio sam pošteno odjelo.Kada bi mi neko danas poklonio ček od milion dolara, mislim da se ne bih više obradovao nego onda kada sam za vlastite pare kupio to prvo, konfekcijsko odjelo. |
Četvrto: Prva velika prekretnica u mom životu, prva velika pobjeda u mojoj borbi protiv kompleksa manje vrijednosti, dogodila se na godišnjem sajmu u gradiću Bejnbridž, u Oklahomi.Majka me bješe nagovorila da učestvujem u takmičenju u govorništvu, koje se održavalo na pomenutom sajmu.Meni se, međutim, ta zamisao činila fantastičnom i nemogućom.Pa, zar ja da govorim pred grupom ljudi, ja, koji nisam imao hrabrosti da započnem razgovor ni sa jednim jedinim čovjekom?Vjera moje majke u mene bila je, međutim, naprosto neograničena, i ona me je i podstakla da sudjelujem u nadmetanju.Valjalo je odabrati temu govora, što mi nije bilo nimalo lako.Najzad sam odlučio da govorim o umjetnost u Americi - premda o umjetnosti nisam imao pojma.To, međutim, nije bilo suviše važno, jer mi je bilo jasno da ni publika ne zna ništa o njoj.Sastavio sam dakle govor, i beskrajno dugo ga uvježbavao. |
Bilo mi je toliko stalo da opravdam majčino povjerenje da sm, kada je kucnuo veliki trenutak, govorio sa zanosom, iz dubine duše.Kada sam saznao da mi je žiri dodjelio prvu nagradu, gotovo nisam mogao da dođem sebi od zaprepaštenja.Publika je počela da kliče, i svi oni momci koji su mi se u školskim danima rugali i nazivali me "glistom" sada su me odjednom počeli da tapšu po ramenima, uvjeravajući me da su znali da će od mene nešto biti.Majka me je grlila, jecajući.U mjesnim novinama sledećeg dana pojavio se članak o meni - članak na naslovno strani - koji mi je proricao veliku i sjajnu budućnost.Pobjeda na tom takmičenju bila je prava prekretnica u mom životu, ne toliko stoga što sam postao poznat, koliko zbog toga što mi je ulila toliko samopouzdanja da sam se prvi put u životu osjetio vrijednim ljudskim bićem.Bez nje sigurno nikada ne bih postao član američkog Senata, jer nikada ne bih shvatio da se u meni kriju latentne sposobnosti koje do tada još nisu bile izašle na vidjelo.Nagrada koju sam dobio na takmičenju bila je kao skrojena za mene: stipendija za jednogodišnje studije na Pedagoškoj akademiji! |
Sledeće četiri godine posvetio sam studiranju i podučavanju, a novac sam zarađivao radeći svakojake poslove - od kelnerskog do čistačkog.U svojoj devetnaestoj godini održao sam ništa manje nego dvadesetosam govora tokom predizborne kampanje za izbor predsjednika Sjedinjenih Država.Počela je da me privlači politika, pa sam se upisao na univerzitet De Pov, gdje sam studirao pravo i vještinu govorništva.Ubrzo sam dobio još nekoliko nagrada na takmičenjima u govorništvu i postao glavni urednik univerzitetskog godišnjeg zbornika i univerzitetskog lista.Poslije diplomiranja otputovao sam u Oklahomu, i sa navršenih pedeset godina ostvario sam svoj životni san - postao član Senata Sjedinjenih Država. |
Nisam ispričao ovu priču da bih se hvalisao sopstvenim uspjesima, već u nadi da će ona uliti povjerenje mladim ljudima koji pate od sramežljivosti i kompleksa manje vrijednosti i pomoći im da počnu da se osjećaju punovrijednim ljudskim bićima. |
|
Kreativnost | Vrijednosti | Test znanja | Anketa |