Umjetnost renesanse u Nizozemskoj

Drugi centar renesansne umjetnosti u Evropi pocetkom 15. vijeka bila je Nizozemska. Prekid sa gotickim stilom u Nizozemskoj nije bio tako radikalan kao u Italiji. U arhitekturi i skulpturi Nizozemske dugo su njegovani goticki oblic, a u slikarstvu se do novih vrijednosti nije doslo naucnom metodom i antickom tradicijom vec culnim i intuitivnim dozivljajem prirode. Renesansno slikartsvo Nizozemske je jedna posebna varijanta, duboko ukorjenjena u srednjovjekovnoj umjetnosti. Pronalazak i upotreba tehnike uljanih boja obogatili su goticku tradiciju Nizozemske i umnogome omogucili osvajanje nove umjetnicke realnosti. Nova tehnika je, prije svega, omogucila veliku skalu nijansi jedne boje. Neposredni vizuelni dozivljaj svijeta dosao je do izrazaja pocetkom 15. vijeka na slikama Huberta i Jana van Ajka. Njihovo zajednicko djelo je Ganski oltar, slika iz tri dijela na rasklapanje, kakve su na sjeveru bile uobicajene. Ona svjedoci o enciklopedijskom znanju dvojice brace i o zapanjujecem realizmu najsitnijih detalja, kao i o njihovoj nepogresivoj materijalizaciji. Sve ove osobine uz osjecanje za prostor, dolaze do izrazaja na Janovoj slici Arnolfini sa nevestom. Smisao za portret Jana van Ajka takodije se potvrdjuje na ovoj slici.

Umjetnik koji je sa najvise originalnosti slikao teme mrtve prirode i pejzaza bio je Piter Brojgel Stariji. U ilustracijama godisnjih doba naslikao je karakteristicnu atmosferu zime, proljeca, ljeta i jeseni. Ilustracija zime, Povratak lovaca, upecatljiv je zimski pejzaz sa prikazom karakteristicne ledene prozirnosti zimskog dana. Ilustracija jevandjela i narodnih poslovica, kao na slikama Pokolj vitlejemske djece i Slijepci, umjetnik je podigao na nivo simbola svoje zemlje i naroda, koji su trpjeli od inkvizije i ratova. Veliki umjetnik Brojgel uspio je da od ilustracije jednog dogadjaja napravi djelo univerzalne vrijednosti.

.