Renesansna umjetnost u Njemackoj

U Njemackoj, prvoj zemlji crkvene reformacije, goticka umjetnost je trajala sve do pred kraj 15. vijeka, kada je i u nju pocela da prodire renesansa iz Italije. Goticki elementi, medjutim, i dalje su zivjeli u njenoj umjetnosti pored sa renesansnim.

Najveci predstavnik Njemacke renesanse i jedan od Njemackih umjetnika koji je najblizi Italijanskoj renesansi je Albreht Direr(Albrecht Dürer). Po svom interesovanju za teoriju i po univerzalnosti obrazovanja i stvaralastva blizak je Leonardu da Vinciju. On je i u slikarstvu, kao i u grafici pretezno umjetnik crtanja. U tom linearnom stilu prepoznajemo snagu i ljepotu njegove umjetnosti. Sa Direrom je grafika postala umjetnost ravna ostalim umjetnostima. U vise serija drvoreza - Hristove muke i Zivot Bogorodice - kao i u pojedinacnim gravirama - Sveti Jeronim; Vitez, smrt i djavo; Melanholija - Direr je pokazao da je u obe tehnike, drvorezu i bakrorezu postigao nenadmasan i tehnickii i likovni nivo. Jedna od velikih Direrovih grafika Cetri jahaca apokalipse pokazuju kako linija slijedi oblik, njegov volumen, stvara prostor, u kome ljudi i konji imaju skoro opipljive oblike.

Drugi predstavnik Njemacke renesanse i linearnog stila je Hans Holbajn Mladji. Stvarao je u Bazelu u Svajcarskoj i u Londonu, u kome je boravio kao dvorski slikar. Njegov Portret Henriha VIII pokazuje Holbajnovo interesovanje za jasnocu detalja - oblika veza i zlatarskog rada do najsitnijih detalja. Nasuprot Direru, Holbajn istrazuje dekorativne vrijednosti linije i povrsine.