BLUZ
ISTORIJA
Prvi opisi bluza mogu se pronaći tek u tekstovima putopisaca, koji su na
putovanjima američkim jugom opisivali pesme Afroamerikanaca, koji su uz
tu ritmičku muziku sebi olakšavali rad na plantažama.
Među prvim objavljenim bluz kompozicijama s fiksiranim tekstom i
potpisom autora smatra se delo Memfis bluz (engl. Memphis Blues), od
Vilijama Hendija (engl. William Christopher Handy), kojeg su nazivali i
"ocem bluza" iz 1912. godine. Sledeće godine je ponovno objavljena, u
novoj verziji, i s novim tekstom bliža tradicionalnom obliku bluza u
formi od 12 taktova. Prava na tu pesmu je prodao za 100 dolara, a iste
godine objavljuje Sent Luis Bluz (engl. St. Louis Blues), i zatim (engl.
Hesitation Blues). Nakon što je objavio (engl. Beale Street Blues),
(1916.) g. seli se u Njujork gde se nadao da će imati bolje uslove za
rad i u kojem je otvorio sopstvenu izdavačku kuću Hendi rikord kompani (engl.
Handy Record Company). Godine 1926. objavio je bluz antologiju (engl.
Blues: An Anthology: Complete Words and Music of 53 Great Songs),
verovatno prvi pokušaj ukupnog dokumentovanja bluza.
Bluz je preko Handijevih dela stigao i do Evrope i to zahvaljujući
američkim vojnim orkestrima, koji su pratili američke vojnike za vreme
prvih meseci Prvog svjetskog rata. Tako je u Evropi počeo da se razvija
stilizovani bluz, a među prvima su ga prihvatili francuski kompozitori
Darijus Milhad (fr. Darius Milhaud) i Moris Ravel (fr. Maurice Ravel).
Godine 1920. izdata je ploča sa Mami Smit (engl. Mamie Smith), koja je
prvi gramofonski snimak crnog izvođača bluza. Prve pesme su postigle
relativan uspeh pa su snimljene i druge dve (engl. Crazy Blues) i (engl.
It's Right Here For You), (engl. If You Don't Get It), (engl. Tain't No
Fault of Mine), koje su postigle opšti uspeh i s time započinje era "klasičnog
bluza", karakteristična po pevačima bluza koje prate džez muzičari poput
Kinga Olivera, Luisa Armstronga, Sidneyja Becheta, Charliea Greena.
Urbani velegradski bluz razvija se u crnačkim zajednicama
posle Drugog
svetskog rata kao manje više samostalna bluz umetnost, koja u početku
nije imala nikakve veze s džezom ili zabavnom muzikom i da bi umjesto
"Race Records" s vremenom postala "Rhythm and Blues" (RnB) i podloga za
novi muzički žanr 1950ih "Rock and roll" (rock 'n' roll).
Nastanak
Blues se razvio od vokalne glazbe bez pratnje među
siromašnim crnačkim
radnicima u širok raspon stilova i podžanrova s regionalnim varijacijama
diljem SAD-a, a kasnije i Europe i Afrike. Glazbeni oblici i stilovi
koji se sada smatraju bluesom, kao i moderna country glazba nastale su u
istim područjima tijekom 19. stoljeća u južnjačkim državama SAD-a.
Snimke blues i country glazbe mogu se naći i do 1920-ih godina, kada se
počela razvijati industrija glazbenih snimaka, te stvorene marketinške
kategorije kao što su rasna glazba i hillbilly glazba kojom se crnačka
glazba prodavala crncima, a bjelačka bijelcima.
U to vrijeme nije bilo jasne glazbene podjele između bluesa i countryja,
osim po rasi izvođača koju su katkad izdavačke kuće pogrešno zapisivale.Istraživanja su smjestila podrijetlo "crnačke" duhovne glazbe u
izloženost porobljenih ljudi hebridskim tradicijama njihovih "gospodara".
Afroamerički ekonomist i povjesničar Thomas Sowell također uočava kako
je južnjačka crna populacija bivših robova prilično široko prihvatila
kulturu svojih "redneck" susjeda (riječ "redneck" označava stanovnike
američkog Juga koji su škotsko-irskog podrijetla). No otkrića Kubika i
ostalih jasno pokazuju afričko podrijetlo najvažnijih aspekata
izražavanja bluesom.
Društveni i ekonomski razlozi pojavljivanja blusa još nisu sasvim
poznati. Prvo pojavljivanje bluesa nije dobro određeno i često
datira između 1870. i 1900., periodom koji se poklapa s emancipacijom
bivših robova i tranzicijom iz ropstva prema dijeljenju usjeva i maloj
poljoprivrednoj proizvodnji južnih Sjedinjenih Država.
Nekoliko stručnjaka karakterizira razvoj bluesa na samom početku 20.
stoljeća kao pomak od grupne glazbene izvedbe prema individualnijem
stilu i tvrde kako je razvoj bluesa stigao zajedno s novostečenom
slobodom porobljenih ljudi. Prema Lawrenceu Levineu, "postojala je
izravna veza između nacionalno naglašivane ideologije pojedinca (npr.
učenje Bookera T. Washingtona) i popularnosti bluesa. Levine smatra da
psihološki, društveno i ekonomski, crnci su bili kultivirani na način
koji bi za vrijeme ropstva bio nemoguć, i nije iznenađujuće da je
njihova sekularna glazba to odražavala isto kao i religiozna.
