Stvaralastvo
Djela Hermanna Hessea su
nevjerovatno licna cak i u trenucima kada izgleda da za to ima najmanje razloga:
u utopijskom romanu "Igra staklenih perli",Hesse je rjesavao u svojim
djelima cini se,stalno jednu istinu-svoju,i jednu tajnu-sebe samoga.On nikad
nije dostigao onaj stepen objektivnosti, uzdignutosti nad samim sobom,nad licnim
strastima,krizama i lomovima,niti je ovima dao vid superiorne opstosti.Hesse je
gledao svijet prilicno narcisoidno,iz ugla subjektivnih strasti trazio lijek za
neuroticne nemire i utapao se u nemoc da razrijesi licne komplekse.Zato je u
njegovom djelu psiholoska komponenta dominantna.Ovaj neuroticni,hiperosjetljivi
gradjanin,intelektualac,trazio je lijeka i za svoje sopstvene bolesti, i u tome
je jedan dio smisla njegovog literarnog stvaranja.Mnogim simbolima za
prajedinstvo prirode,svijeta,zivota i smrti Hesse je pridruzio i simbol
jezera.Knulp("Igra staklenih perli")se hrabro predaje tamnoj zimskoj
vijavici, iza koje sluti umirujuci glas nekog boga.Zlatousti("Narcis i
Zlatousti") i Sinkler("Demijan")znaju samo za jednu silu
zivota:majku Evu.Sidarta i Govinda("Sidarta") naucili su najvecu
mudrost zivota od rijeke.Jezero,majka i rijeka su tri Hesseova simbola za
sveukupnost postojanja,za jedinstveni mitski tok vjecnog zivota koji se nalazi u
svakom pojedinacnom bicu.Koristeci istocnu mitsku metafiziku Hesse nastoji
izmiriti krajnosti duhovnog i tjelesnog,apstraktnog i culnog.
<<home |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |