LEPTIRI

Leptiri pripadaju onim grupama kukaca koji privlače pozornost najvećeg broja biologa, ali i "običnih" ljudi, posebice onih koji vole boraviti u prirodi. Razlog je njihove atraktivnosti u izuzetno lijepo obojenim krilima, premda postoji i znatan broj vrsta koje mogu biti neuglednije vanjštine, ali su to najčešće leptiri što se danju skrivaju, tako da ih posjetitelji prirode u pravilu i ne uočavaju.

Prema razdoblju aktivnosti, odnosno leta dijelimo ih u dvije velike grupe: danji i noćni leptiri. Postoji manji broj noću aktivnih vrsta koje pokazuju aktivnost i danju, ali obrnut slučaj nije zabilježen. Ako su danji leptiri aktivni kojim slučajem i noću, riječ je uvijek o parazitiranim primjercima, koji su zbog toga izmijenili načine ponašanja. Europska fauna broji oko 8400 vrsta leptira, od kojih je samo 440 danjih. Kad se govori o lijepim i atraktivnim vrstama misli se najčešće na tu skupinu premda postoje i brojne noću aktivne vrste koje su izuzetno lijepe, te ponekad šarama i obojenošću nadmašuju danje. Fauna leptira, posebice danjih kod kojih se to brzo i lako uočava "reagira" na sve promjene u prirodi uvjetovane čovjekovim djelovanjem. Posljedice tih aktivnosti vrlo se brzo odražavaju na sastav faune te skupine organizama na nekom području, najčešće u smanjenju brojnosti pojedine vrste ili njezina potpunog nestajanja.

Istraživanja faune Plitvičkih jezera što se tiče ove skupine nisu bila još do sada u potpunosti sustavno provedena. Iznimku čine jedino posjeti profesora Lorkovića Nacionalnom parku krajem pedesetih godina, koji na tome prostoru bilježi 50-ak vrsta, odnosno 30% hrvatske faune. Od leptira koji su zabilježeni u njegovim istraživanjima, posebno se ističu dvije zanimljive vrste iz porodice plavaca koje se nalaze na popisu zaštićenih vrsta svjetske prirodoslovne baštine (ICUN-ova crvena lista ugroženih životinjskih vrsta). Te vrste su plavci roda Maculinea: M. arion, i M. rebeli Hirs., čije su populacije utvrđene u blizini Plitvičkog Ljeskovca. Značajkaje ovih leptira njihov jedinstveni razvojni ciklus, odnosno odnos koji razvijaju s nekim vrstama mrava, a nazivamo ga mirmekofilija. Ženka leptira odlaže jajašca na točno određene vrste biljaka, specifične za svaku vrstu. Nakon deset do petnaest dana iz jajašca se razviju gusjenice koje se hrane lišćem ili cvjetovima. Gusjenice na biljci borave oko dva tjedna, nakon čega padaju na tlo gdje ih nalaze mravi i odnose u mravinjak u kojemu borave deset mjeseci, odnosno do lipnja ili srpnja iduće godine.

Unutar mravinjaka gusjenice mijenjaju način ishrane tako da od biljojeda postaju mesojedi, jer se hrane jajašcima i ličinkama mrava. Mravi ih ne uništavaju jer gusjenice iz žlijezda u stražnjim dijelovima tijela izlučuju slatkasti sekret koji im služi kao hrana. Budući da u pojedinom mravinjaku može boraviti samo nekoliko gusjenica taj sekret vjerojatno ima i omamljujuće, odnosno opojno djelovanje na mrave (premalo ga je da bi se prehranio cijeli mravinjak). Mali broj gusjenica u pojedinom mravinjaku uvjetovan je time što svaka tijekom desetomjesečnog boravka pojede oko 400 mravljih jajašaca i ličinka. Veći broj gusjenica uništio bi stoga mravinjak jer se ne bi stvarao podmladak koji bi održavao vitalnost mravlje kolonije. U lipnju se gusjenice zakukulje i za dva do tri tjedna izvaljuju se leptiri koji napuštaju mravinjak.

Iz ovog roda europska fauna broji 5 vrsta. Sve su zaštićene posebnim konvencijama i njihova pojava na bilo kojemu području predstavlja jedan od najzanimljivijih segmenata kopnene faune. Nalazi ovih dviju vrsta na području Plitvičkih jezera dodatni su segmenti prirodoslovnih vrijednosti ovog jedinstvenog područja. Istraživanjima koja smo proveli utvrdili smo da te dvije vrste i nakon četrdesetak godina od profesorovih istraživanja i dalje, nesmetano žive na spomenutom lokalitetu. Njihov opstanak, izmedu ostaloga, ovisi i o nastavku određenog utjecaja čovjeka na to područje. Prvenstveno se to odnosi na nastavak košnje livada i sprječavanju njihova sukcesivnog zarašćivanja drugim tipovima vegetacije, što bi izmijenilo ekološke značajke staništa i uvjetovalo nestanak tih "dragocjenih" vrsta.

Tulari su kukci koji su razvojnim ciklusom i načinom života vezani za vodena staništa na kopnu (jezera, potoci, rijeke). U stadiju ličinke, žive različiti period, najčešće nekoliko mjeseci u vodi. Ličinke velikog broja vrsta od kamenčića, lišća i manjih grančica, izgrađuju kućice specifičnih oblika u kojima žive. Predljive niti što izlučuju, služe im osim za izgradnju kućica i za pletenje mreža u koje hvataju hranu. Ličinke su biljojedi, grabežljivci ili za ishranu koriste raspadnute organske tvari. Zakukulje se u vodi, iz koje nakon preobrazbe izlaze odrasli kukci što žive na kopnu, ne udaljujući se u pravilu od vodenih staništa. Nisu dobri letači, kao npr. mnogi leptiri