Početak rješavanja jednačina najčešće vežemo uz starogrčkog matematičara Diofanta, ali postoje dokazi da su se jednačine u drevnoj Kini rješavale i mnogo prije. Naime, japanski matematičar Seki Kowa (1683) je poboljšao vrlo staru kinesku metodu rješavanja sistema linearnih jednačina čiji su koeficijenti prezentirani bambusovim štapićima. Bambusov štap bio je postavljen u tablicu na ono mjesto gdje treba stajati odgovarajući koeficijent. Pomicanjem i preslagivanjem štapića rješavao se ovaj sistem jednačina.

Kada bismo neku današnju jednačinu, npr. 5x + 3y = 7, dali nekom iz doba Diofanta, on bi bio krajnje zbunjen, iako je znao riješiti tu jednačinu. Naime, u to doba matematičari su se koristili potpuno drugačijim stilom rješavanja zadataka, a ovaj naš zapis u obliku simbola tek je nedavan izum.

Diofant je prvi rješavao ovakve jednačine. Ne zna se točno kad je živio, neki autori vjeruju da je živio u trećem vijeku poslije Krista, dok ga drugi smještaju u rani početak prvog vijeka. No, pouzdano se zna da je on bio grčki matematičar koji je radio u palači na aleksandrijskom sveučilištu u Egiptu i da je upravo on započeo koristiti algebarske simbole koji su ubrzo istisnuli pisanje algebre u prozi i na verbalan način koji se nazivao "retorička algebra".

Kako bismo ilustrirali retoričku algebru, uzmimo primjer iz arapskog matematičkog perioda: Al-Khowarizmija, po čijoj je knjizi Al-Jabr nazvana i razvijala se europska algebra. (Zanimljivo je to da je čak i al-Khowarizmi koristio riječi za brojeve, dok je upravo njegova knjiga u latinskom nazivu Liber Algorismi uvela hindu-arapske znamenke u Europu).

On rješava sljedeći problem: Kolika mora biti količina kvadrata koji, kada mu se doda dvadeset i jedna cjelina, postaje jednako desetorostrukom kvadratu tog korijena?

Odgovor: Prepolovi broj korijena; polovica je pet. Pomnoži to sa samim sobom, umnožak je dvadeset i pet. Oduzmi od toga dvadeset i jedan koji je povezan s kvadratom; ostatak je četiri. Nađi njegov korijen; on iznosi dva. Oduzmi ga od polovine korijena, koji je pet; ostatak je tri. To je korijen kvadrata kojeg si tražio, a kvadrat je devet. Ili možeš dodati korijen polovici korijena; zbroj je sedam; to je korijen kvadrata kojeg si tražio, a kvadrat je četrdeset i devet.

Ovakav verbalni način je zahtijevao zasigurno mnogo napora da se riješe i one danas najjednostavnije jednačine. S vremenom je taj način rješavanja problema zamjenjivala upotreba simbola za nepoznanice, koeficijente, oznake potencije, računskih operacija itd.