|
Šta su genetski modifikovani organizmi?
Genetička modifikacija, u najširem smislu,
može da
podrazumeva svaku promenu u genomu, što može da bude posledica
rekombinacije roditeljskih gena u potomku, a dobija se ukrštanjem
roditeljskih parova – hibridizacijom u postupku oplemenjivanja i
selekcije organizama. Promene genoma mogu da budu i promene u broju
hromozoma, ili krupnije promene u njihovoj strukturi, što se dobija
tehnikama citogenetike. Genetička modifikacija može da bude izvedena na
nivou gena , ili manje grupe gena, tehnikama molekularne genetike,
odnosno genetičkog inženjeringa. Svi organizmi dobijeni na navedene
načine mogu se smatrati genetički modifikovanim. To nas navodi na
zaključak da nazivi koji se koriste da opišu organizme sa genskim
promenama o kojima je ovde reč, možda i nisu najsrećnije odabrani. Ne
ulazeći u šira razmatranja, može se reći da se pod genetički
modifikovanim organizmima (GMO) podrazumevaju oni, kojima je genski
sastav izmenjen na način koji se nikada ne bi desio klasičnim
razmnožavanjem, ili prirodnom rekombinacijom postojećih gena vrste. Ovim
genetički modifikovanim, ili transgenim organizmima genetička struktura
je izmenjena na način koji se nikada ne bi desio u prirodi.
Genske
konstrukcije kojima je izmenjen genom domaćina najčešće potiči od sasvim
nesrodnih vrsta, čime se poništavaju sve granice u prirodnom genskom
toku izmena naslednih informacija. Mesto kreacije GMO je labaratorija.
Oni su tako genetički inženjerovani da u svojoj DNK sadrže strani gen,
ili gene koji je unešen labaratorijskim metodama i tehnikama. Izvori
gena kojim se manipuliše u DNK domaćina se nalaze u biljnom svetu, kao i
u svetu mikroorganizama, insekata i životinja, uključujući i ljude.
Pojava genetički modifikovanih organizama
trebalo je
da znači početak efikasnijeg biološkog puta rešavanja mnogih problema sa
kojima se čovek suočava. Pre svega, to je pitanje gladi u svetu i u tom
svetlu povećanje kvaliteta i rodnosti poljoprivrednih kultura,
poboljšanje kvaliteta prehrambenih proizvoda (duža trajnost i bolja
otpornost na transport plodova), kao i bolja otpornost useva na bolesti,
insekte i korove. GM tehnologijom bi se postigao širi areal gajenja
useva, poboljšanjem tolerantnosti na niske temperature ili sušu, i
boljim iskorišćavanjem trenutno neproduktivnih degradiranih zemljišta
gajenjem bolje prilagođenih poljoprivrednih kultura. Sastav hrane bi bio
kvalitetniji, obogaćen esencijalnim amino-kiselinama, mineralnim
materijama, vitaminima i beskaloričnim zaslađivačima. Na polju
zdravstvene zaštite, transgeni organizmi bi trebalo da obezbede
proizvodnju vakcina, jeftinijih lekova, organa za transplataciju.
Upotrebom ove biotehnologije, zaštita okoline bi bila podignuta na viši
nivo mikrobiološkim čišćenjem zagađenih vodotoka i otpadnih voda i
manjim korišćenjem hemijskih sredstava u poljoprivredi (herbicida i
pesticida).
|