~ GEOGRAFIJA ~
Ekonomska geografija
Ekonomska geografija je deo društvene geografije koja se bavi proučavanjem teritorijalne organizacije proizvodnje. Daje ocenu geografskih uslova sa stanovišta ekonomske vrednosti, izdvaja i proučava privredne rejone i duge proizvodno-teritorijalne komplekse. Osnovu ekonomske geografije čini učenje o geografskoj podeli rada.
Ekonomska geografija je nauka o široko promjenljivim ekonomskim uvjetima diljem planeta Zemlje. Na gospodarstvo geografskog prostora mogu utjecati klima, geologija i sociopolitički čimbenici. Geologija utječe na dostupnost bogatstava, prijevozne troškove i odluke o korištenju zemlje, a klima na dostupnost prirodnih bogatstava (posebno poljodjelskih i šumskih proizvoda) te na radne uvjete i proizvodnost. Socijalne i političke ustanove, koje su jedinstvene za pojedinu regiju, također mogu imati učinak na gospodarske odluke.
Ova gledišta ekonomske naukai zabilježio je Adam Smith u Bogatstvu naroda, a također ih proučavaju ekonomisti današnjice poput Davida Landesa na Sveučilištu Harvard i ekonomista Ellswortha Huntingtona iz 20. stoljeća.
Ta stajališta suprostavljena su prostornoj ekonomiji ili lokacijskoj ekonomiji koja gleda na ta pitanja s mikroekonomske perspektive. Umjesto da pripiše lokacijske odluke geografiji, prostorna ekonomija tipično koristi apstraktnije varijable poput udaljenosti ili vremena putovanja. Ekonomski geografija je u nedavnim desetljećima izgubio naklonost većine ekonomista koji su se usmjerili na metode "prostorne ekonomije".
Ellsworth Huntington, profesor ekonomije na sveučilištu Yaleu na početku 20. stoljeća je primijetio da sjeverna hladna područja poput SAD-a, Britanije, Europe i Japana imaju velika, dobro razvijena gospodarstva dok tople, tropske zemlje nemaju tolika bogatstva—takozvani "ekvatorski paradoks". Huntington je pripisao razlike u ekonomskim dostignućima razlikama u klimi. Mnogi ekonomisti se ne slažu s tom idejom.
Prema Huntingtonu, te su razlike u ekonomskoj mogućnosti također utjecale na političke strukture—tropske države češće imaju nestabilnu političku povijest.
Ostali čimbenici u tom modelu koji utječu na ekonomsku mogućnost jesu pristup moru i nazočnost sirovih materijala poput nafte. Singapur, primjerice, zauzima ključni položaj morske luke, dok bogatstvo Saudijske Arabije ovisi gotovo u potpunosti o nafti.
