"I po svetlosti dana i kad noć padne tvoj Gospod te ne napušta niti te se gnuša. Život koji dolazi nosi bogatiju nagradu za tebe nego sadašnji život.

   I bićeš zadovoljan onim što će ti Gospod dati. Nije li te našao siročetom i dao ti sklonište? Nije li te našao grešnog i poveo te pravim putem? Nije li te našao siromašnog i obogatio te? I zato ne učini krivo siročetu niti grdi prosjaka.

   Nego slavi dobrotu svoga Gospoda."

Ovaj odlomak iz svetih knjiga dobar je primjer vlasti koju religija ima nad životima ljudskih bića već godinama. Bog se brine za svakoga od nas,tvrdi se u svetim knjigama, i pruža nam utjehu i hranu i sklonište. Služeći Boga i vjerujući u njegovu dobrotu, ubraćemo plodove u životu koji tek dolazi. Kao što ćemo dalje u tekstu vidjeti, ovakvo vjerovanje ne dijele sve religije, ali, u ovoj ili onoj formi, religija postoji u svim poznatim ljudskim društvima. I u arheološkim tragovima najranijih društava nailazimo na jasne dokaze o postojanju religijskih rituala i simbola. I u kasnijoj istoriji religija je zauzimala centralno mjesto u životu ljudi,utičuči na naša shvatanja i reagovanja na sredinu u kojoj se krećemo.

  Proučavanje religije je izazovan poduhvat jer zahjeva sasvim specifičnu vrstu sociološke imaginacije. U analizi religiozne prakse moramo razumjeti šta znače mnogobrojna vjerovanja i rituali koji postoje u raznim kulturama. Moramo biti i senzitivni na ideale koji inspirišu duboko ubijeđenje vjernika i da, istovremeno, na sve njih gledamo sa uravnoteženom i podjednakom pažnjom. Moramo se suočiti sa idejama kojima se traži ono što je vječno ali i sa grupama koje  se bave sasvim ovozemaljskim ciljevima, kao što su traženje finansijera ili vrbovanje sljedbenika.  Treba, naime, da steknemo uvid u raznolikost religioznih uvjrenja ali i da prodremo u samu prirodu religije kao univerzalnog fenomena.