Poslije svih ovih izlaganja o aktivnostima raznih religijskih organizacija, čemu treba dodati i papine posjete mnogim zemljama Južne Amerike, koje izazivaju oduševljenje miliona katolika, možemo se upitati da li zaista uticaj religije u savremenom svijetu slabi. I pored toga, sociolozi se uglavnom slažu da do toga dolazi u smislu jednog dugoročnog trenda. Sekularizacija, kao izraz, podrazumijeva proces u kome religija gubi značaj u raznim sferama društvenog života. Taj proces ima više svojih aspekata ili dimenzija. Jedan se tiče broja i nivoa angažovanosti članstva vjerskih organizacija, tj. koliko ljudi stvarno prpada jednoj crkvi ili drugoj vjerskoj organizaciji i u kojoj mjeri su oni aktivni u prisustvovanju bogosluženju i drugim ceremonijama. Sa izuzetkom SAD, u većini industrijalizovanih zemalja došlo je do znatne sekularizacije.

  Druga dimenzija sekularizacije ogleda se u tome koliko crkve i druge vjerske organizacije održavaju svoj ugled, bogatstvo i prestiž. U ranije vrijeme one su znatno uticale na državne i društvene ustanove i uživale ugled i poštovanje. Danas, uz manje izuzetke, to svakako nije slučaj. Crkveni velikodostojnici ne mogu više automatski očekivati da imaju uticaja kod moćnih, a i materijalno stanje mnogih crkava danas više ni izdaleka nije kao što je bilo u prošlosti.

   Treća dimenzija sekularizacije odosi se na uvjerenja i vrijednost koje se poštuju. Nju možemo nazvati i  religioznost. Ona se, medjutim, nemože mjeriti redovnošću odlaska u crkvu, jer su mnogi ljudi koji to ne čine ipak religiozni. Sa druge strane, mnogi koji prisustvuju bogosluženjima često to čine iz navike ili zato što se to od njih očekuje, a ne zato što su duboko pobeožni.

  Uticaj religije smanjio se po svakoj od navedene tri dimenzije sekularizacije. Treba li stoga da zaključimo kako su autori XIX vijeka bili u pravu? Takav zaključak ipak je prerano izvesti. Po svemu sudeći, privlačnost religije, kako tradicionalne tako i u njenim novim oblicima, ostaće dugotrajna. Moderna racionalna misao i dalje će živjeti u nelagodnoj paraleli sa religioznim pogledom na svijet, pa iako je ona osvojila mnoge aspekte naše egzistencije, moguće je očekivati i reakciju protiv racionalizma koja će povremeno dovoditi do perioda o oživljavanja religije. Malo je ljudi na Zemlji koji baš nikada nisu bili zahvaćeni nekim religioznam shvatanjem, a sa druge strane, i nauka i racionalna misao ostale su nieme kad je riječ o osnovnim pitanjima kao što su značenje i smisao života- pitanja koja su oduvijek bila u srži religije.