Postoje tri osnovne grupe teorija religije. Prema prvoj, religija je izum jedne (obično vladajuće odnosno privilegovane) grupe ljudi kao sredstvo zaštite privilegija iste te grupe ljudi. Prema drugoj grupi teorija, religija je trajna egzistencijalna karakteristika ljudskog bića. Najzad, prema trećoj grupi teorija, religija je samo ljudska sklonost ka sujeverju proizašla iz nedovoljnog poznavanja prave prirode stvari.

  Sociološki pristupi religiji još uvijek su pod velikim utcajem ideja tri klasična teoretičara sociologije: Marksa, Dirkema i Vebera. Ni jedan od njih nije bio religiozan, pa su zato mislili da će se značaj religije u moderno doba smanjivati. Sva trojica su vjerovala da je religija, u suštini iluzija. Zastupnici različitih vjera mogu biti potpuno ubijeđeni u vrijednost svojih uvjerenja i djelotvornost rituala u kojima učestvuju, ali sama raznovrsnost religija i nihova očigledna povezanost sa različitim tipovima drštva- kako su vjerovala ova tri mislioca- čine njihove tvrdnje suštinski neprihvatljivim. Pojedinac rođen u australijskom društvu lovaca i sakupljača sigurno će bitidrugačijeg religijskog uvjerenja od nekoga rođenog u kastinskom sistemu u Indiji ili u sistemu evropske Katoličke crkve.