Iz geometrijske optike je poznato da se svjetlosne zrake na bočnim stranama prizme prelamaju tako da skrecu ka njenoj osnovi. Ovom prilikom ćemo razmotriti neke druge pojave koje prate ovo prelamanje.
Ako na prizmu pada složena svjetlost (npr. bijela svjetlost), ona će se prilikom prelamanja na bočnim stranama prizme razložiti na komponente, tj. obrazovace se spektar. Ovdje se složena svjetlost razlaže po talasnim dužinama. Ova pojava se naziva disperzija svjetlosti.Dakle:
Da je prelazak od jedne do druge boje postepen (kontinualan) i da svaka boja zauzima rizličit dio spektra.
Uzrok ovoga je nejednak indeks prelamanja supstancije (od koje je načinjena prizma) za svjetlosti različitih talasnih dužina. Ovu zavisnost eksperimentalno je utvrdio Kosi i izrazio sljedecom relacijom:
koja se naziva Košijeva relacija. U njoj su a i b konstante za jednu vrstu supstancije, duzina svjetlosti. Iz ove relacije vidi se sljedeće:
Bijela svjetlost je složena od kontinualno raspoređenih monohromatskih svjetlosti po talasnoj dužini.
Indeks prelamanja neke supstancije je obrnuto srazmjeran talasnoj dužini svjetlosti, usljed čega svjetlost najmanje talasne dužine skrece najvise prilikom prelamanja, a najvece talasne dužine skrece najmanje.
Kada se razložena svjetlost slozi, dobije se prethodno razložena svjetlost.
Ako na prizmu pada složena svjetlost (npr. bijela svjetlost), ona će se prilikom prelamanja na bočnim stranama prizme razložiti na komponente, tj. obrazovace se spektar. Ovdje se složena svjetlost razlaže po talasnim dužinama. Ova pojava se naziva disperzija svjetlosti.Dakle:
Razlaganje složene svjetlosti po talasnim dužinama naziva se disperzija.
Spektri dobijeni disperzijom složene svjetlosti nazivaju se disperzioni spektri.
Ovo svojstvo svjetlosti prvi je eksperimentalno utvrdio (1666) Njutn. On se u ovom eksperimentu služio jednostavnim priborom. Koristio je snop paralelnih Sunčevih zraka koje su prolazile kroz kružni otvor na oknu prozora. Kada je ispred otvora pestavio prizmu, na zidu je umjesto svijetlog kruga dobio obojene trake, dakle spektar.Spektri dobijeni disperzijom složene svjetlosti nazivaju se disperzioni spektri.
Da je prelazak od jedne do druge boje postepen (kontinualan) i da svaka boja zauzima rizličit dio spektra.
Uzrok ovoga je nejednak indeks prelamanja supstancije (od koje je načinjena prizma) za svjetlosti različitih talasnih dužina. Ovu zavisnost eksperimentalno je utvrdio Kosi i izrazio sljedecom relacijom:
koja se naziva Košijeva relacija. U njoj su a i b konstante za jednu vrstu supstancije, duzina svjetlosti. Iz ove relacije vidi se sljedeće:
- Za svjetlost najmanje talasne dužine (ljubičastu svjetlost) indeks prelamanja jedne supstancije je najceci, što znači da se ona najviše prelama, tj. skrece prilikom prolaska kroz prizmu.
- Za svjetlost najvece talasne dužine (crvenu svjetlost) indeks prelamanja jedne supstancije je najmanji što znači da ona najmanje skrece prilikom prolaska kroz prizmu.
Iz spektra bijele svjetlosti može se dobiti monohromatska svjetlost mehaničkim izdvajanjem, pomocu uzanih proreza na zaklonu Z, postavljenih na put razložene svjetlosti. Ovako dobijena svjetlost nije strogo monohromatska, već predstavlja širi ili uži dio spektra bijele svjetlosti. Strogo monohromatska svjetlost može se dobiti jedino električnim pražnjenjem u gasovima. Ako se na put razložene bijele svjetlosti postavi druga prizma, u položaju kao na slici , iz nje ce izlaziti snop bijele svjetlosti, tj. ista svjetlost koju je prva prizma razložila. Dakle, druga prizma je složila svjetlost koju je prva prizma razložila.
 |
 |
 |
 |
 |
 |