Izraz analogija ima dva značenja: on znači sličnost i zaključivanje iz sličnosti
Def. analogije kao vrste zaključivanja: analogija je zaključivanje od sličnog na slično
ili analogija je zaključivanje iz više pojedinačnih stavova ( u kojima su izražene osobine u kojima je jedan objekat sličan sa jednim drugim objektom) na jedan nov pojedinačan stav (u kom je izražena jedna nova osobina u kojoj je dati objekat sličan sa ovim drugim)
-zaključak po analogiji odnosi se samo na sadržaj pojmova
-forma zaključka po analogiji:
M  je  P
S   je slično sa M
S   je P
Primjer :
Zemlja je naseljena
Mars je sličan (u mnogim osobinama) sa Zemljom
Mars je naseljen.
Analogijski zaključak
Analogijski zaključak je onaj u kojem se iz posebnih premisa izvodi posebna konkluzija. (od posebnog ka posebnom).
Analogijski je zaključak u kojem od nekih sličnosti dvaju predmeta možemo zaključivati i o sličnostima u nekim drugim svojstvima i karakteristikama tih predmeta. Analogijskim zaključak je nepouzdan, mada stepen pouzdanosti može da zavisi od:

• Našeg ukupnog znanja o oba predmeta o kojima analogijski zaključujemo,
• Većeg broja poznatih sličnosti i manjeg broja poznatih nesličnosti,
• Bitnosti zajedničkih svojstava.

Pravila analogijskog zaključka
1. Zaključak po analogiji ima utoliko veću saznajnu vrijednost ukoliko je veća pozitivna, a manja negativna analogija
2. Neophodno je praviti razliku između  pozitivne analogije koja nam je poznata i  totalne analogije kao i poznate negativne analogije i totalne negativne analogije
3. Vjerovatnoća analoškog zaključivanja je utoliko veća ukoliko su zajednička svojstva bitnija, a različita nebitnija.
4.  Važno je da između poznatih zajedničkih svojstava predmeta A i B i svojstava koja se po analogiji pripisuju predmetu B, postoji izvjesna konstantna i nužna veza uslovljavanja. Vjerovatnoća tačnosti jednog zaključka po analogiji utoliko je veća ukoliko postoji veća izvjesnost da svojstva  koja su kod oba predmeta zajednička sobom nužno povlače i ona svojstva koje se u zaključku po analogiji predmetu B upućuju .
5. Predmet A i B treba da pripadaju  istom rodu  predmeta, a predmet A od koga se polazi mora biti tipičan predstavnik svog roda