Esej o ženi i ljepoti |
Književna umetnost ne može do kraja da
izrazi stvarnost jer «riječ
uvijek iznevjeri misao! A pogotovu iznevjeri osjećaj!».
Prema shvatanju Vladana Desnice, umetnost je sredstvo, duhovno sredstvo
kojim se «liječimo od
života, svak na svoj način...»
Prema njegovom shvatanju, «u
umjetnosti ne smije se ništa
htjeti biti: treba biti».
I ne treba se plašiti i stideti «od
jednostavnosti, od naivnosti».
Treba biti samo spontan i svoj, a za to je potrebno «hrabrosti,
mnogo hrabrosti»,
naročito kada se kazuju gole istine i gole
reči o sebi.
Prema uverenju Ivana Galeba, veliki umetnik je samo onaj koji u sebi
objedinjuje i nosi:
1)veliki
um,
2)
veliki
duh,
3)veliki
talenat,
4)osetljivost
i fantaziju,
5)kontemplativnu
prirodu
6)stalnu
vezu s prirodom
A to znači - umetnik mora biti veliki
čovek: talentovan, obrazovan, osećajan, čovek od duha; čovek koji
nastupa u ime savesti, a to je vrlo važno, osobito u književnosti
Umetničko delo je izraz
velike sinteze u kojoj prepoznajemo upravo to: stapanje uma, duha i
talenta.
Pisac
treba da nadraste ustaljene norme; treba da prezire konvencionalne,
suviše uhodane oblike stvaranja i više da teži nedefinisanim formama
pisanja, formama u kojima nailazimo na dnevnike i beleške, na razne
zapise, meditacije, pisma i solilokvije.
|