Eseji


Esej o ženi i ljepoti

 Život je trajanje i kretanje. Trajanje, odnosno život, meri se sadržajnošću proživljenog: «Na razne se načine može provesti život; raznim se puteljcima može proći kroz nj... Svako u životu gazi za nekom svojom svjetlošću, za nekim svojim doživotnim zanosom, za nekim fantomom, za nekim tiranom...»
      Čovek je određen trajanjem i smrću. Smrt je, kao i život, Galebova opsesija, prisutna danju i noću. Da bi zaboravio na nju, on se predaje stalnom kretanju i uvek nosi nemir u sebi. Sve dok to postoji, smrt se čini dalekom i bespomoćnom. 

        Neke glavne teze o životu i smrti:
      1) Treba se naučiti živeti u lepoti, ali i u složenosti i protivrečnostima, uvek sa osloncem u ljubavi, umetnosti i prijateljstvu.

      2)Da bi se radovao, čovek mora da ostane dete, da sačuva dete u sebi, jer za radost je potrebno mnogo naivnosti i hrabrosti.

      3)Treba se radovati i sitnicama jer one određuju naš život i daju mu punoću.

     4)Samoća je čovekova sudbina jer je osuđen na samoću. Čovek na kraju, ostaje sam, i umire sam.
     5)Treba se čuvati ljudi koje ispunjava samo jedna ideja i pokraće samo jedna misao.

     6)Od života treba sve uzeti i sve mu dati.
     7)Smrt je druga, ona tužna , mračna strana života.

     8)Smrt je «srž života», njegov «najbitniji sadržaj».

     9)Smrt je sveobuhvatni događaj, kataklizma, jedino što je istinito i što se stvarno događa.


    U ovom romanu je pokušano da se čovječanstvu servira lijek ATHANTIK koji ima moć besmrtnosti.Time je obuhvaćeno čitavo jedno poglavlje romana. Galeb se sjetio kako mu je jednom neki čovjek pričao sadržaj fantastičnog romana koji je sam napisao. Radnja romana je smještena u budućnost gdje su naučnici otkrili lijek protiv smrti, odnosno lijek ATHANTIK koji nudi beskonačni život. U svijetu je naravno zbog toga zavladalo ogromno veselje, jer su konačno ljudi pobijedili smrt. Zbog velike nesrazmjernosti koja vlada u svijetu, lijek je bio dostupan samo bogatašima i ljudima na visokim funkcijama. Pojavila se najveća moguća razlika među ljudima koja je ikada postojala: dijelili su se na smrtne i besmrtne, a to je ogromna razlika.
Svi su se borili da dobiju ampulicu koja je garantovala vječiti život. Desilo se to da se čovječanstvo toliko namnožilo, da su se samo rađali, a nikako umirali, pa su ljudi shvatili da ne mogu bez smrti. Svuda su se vidjele parole koje pozivaju na vrćanje smrti, jer eto izgleda zaista se ne može bez nje. Autor fantastičnog romana je bio u nedoumici šta da uradi: uništiti ATHANTIK ili ne? Ivan Galeb mu je predložio da ga ipak uništi uz objašnjenje da je to ipak žrtva za čovječanstvo i da ne smije biti teška uprkos tome što je žrtva besmrtnosti.

 

Esej o religiji
Esej o životu i smrti
Esej o umjetnosti i umjetniku