|
Odlomak
iz djela "Blago cara Radovana"
Žene
počinju bivati duboko milosrdne tek kad su i same duboko nesrećne,
u sreći su bezdušne i pustoglave, sasvim obratno od čoveka koji
je dobar samo kad je srećan.Kod žena je urođeno da vara i na
malo i na veliko, svesno i nesvesno, namerno i nenamerno, a vrlo često
i bez ikakve zle namere ipak sasvim često iz najbolje namere u
najviše slučajeva, samo da bi se većma dopala. Ali
jedna žena samo vredi koliko voli, a ona vara i kad najvećma voli.
Žena
je inače uvek jedno biće za sebe i za ceo svet, a drugo za
čoveka kojeg voli.ako vam krije prolost, to nije zato da nju ne sačuva
za sebe,nego da vas ne izgubi. Ako hoće da prećuti prošlost, to
je i zato što je žena prema prošlosti odista ravnodušna, jer žena po
prirodi nije romantik.
Žena
ne podnosi spomen. Ona bezdušno sve krije jer ne želi da ima oči ni
na čemu što nije u vezi sa čovekom kojeg voli u tom trenutku.
Žena živi s dana na dan. i danas je više samoubistava na zemlji zbog
propale ljubavi, nego zbog propalog iamnaj ili propale časti.
Prosečan
čovek voli više ženu nego ljubav. Kod žena je sasvim obratno:
retko je kojoj ženi dovoljan samo čovek, i koja ne čezne da
bude voljena. Istina, mnogo se na svetu manje misli o ljubavi nego što
izgleda. Ljubav na svetu održavaju samo žene i pesnici. Čovek voli
ljubav-bol, a žena voli ljubav-radost.
Najlepša
je žena u ljubavi ona za koju kažemo da je lepa a ne znamo zašto. Ima
odista najlepših očiju koje ne umeju pogledati I najlepših usana
koje se ne znaju osmehnuti. Obe ove velike I neopredeljive lepote su
nematerijalne, jer su isključivo duševne. Lep pogled I lep osmeh
nemaju čak ništa zajedničkog sa bojom očiju ili formom
usta…
Najlep{e
oči ima slovenska žena, jer uvek izgledaju začuđene. Ne
padaju samo poročne I pokvarene, nego često I savršeno čiste,
I po prirodi verne. Žena pada iz raznih uzroka; iz ljubavi, iz dosade, iz
strasti fizičke, iz sujete, iz slabosti volje, iz interesa
materiajnog, iz roamntike,iz osvete.
…Srpkinja
se daje onom ko je prevari.
Trebinje
na nogama
 U
Trebinju su okoncane sve pripreme za danasnji docek zemnih ostataka
najslavnijeg Trebinjca, pjesnika Jovana Ducica i prakticno je cijeli grad
na nogama.
Na brdu Crkvina iznad grada, gdje ce pjesnik zauvjek pocivati, sve je
spremno za njegov konacni povratak, nakon 57, godina. Od cetvrtka popodne
su zabranjene sve posjete Crkvini, do pocetka zvanicnog programa..
Trebinjci ce pjesnika i diplomatu docekati na Gorickom polju, na ulazu u
Trebinje iz Niksica, odakle ce se pjeske uputiti ka gradu.
Rezim saobracaja je poostren i dozvoljen je saobracaj samo za hitne
slucajeve kroz centar grada, koji inace ima problema sa velikim brojem
automobila. U goste Trebinju ce doci vise hiljada zvanica, od kojih preko
500 visokih, medju kojima ce biti Njegova Svetost Patrijarh srpski
gospodin Pavle, predstavnici SPC i Grcke Pravoslavne Crkve, Predsjednici
RS i SRJ, clanovi Vlada, americki kongresmeni, horovi iz zemlje i
inostranstva, pisci, pjesnici, glumci...
U smjestaju ovolikog broja gostiju, mnogi Trebinjci su ponudili svoje kuce,
tako da ce mjesta za nocenje biti za sve. Gradska Vlada je donijela uredbu
po kojoj se za vrijeme trajanja svecanosti, uvodi 24h radno vrijeme za sve
prodavnice, benziske pumpe, restorane i pekare.
Sam grad je "umiven" svjezim fasadama, novim fontanama i mnogim
drugim. U Trebinju ce, kako mnogi kazu, danas i sutra boraviti sva srpska
pamet.
Jovan
Ducic nadjen je u cijelom!
Jovan Ducic nadjen je u celom - rekao je, prilicno uzbudjen, pesnik Rajko
Petrov Nogo, koji je prisustvovao ekshumaciji Ducicevih ostatak u
Libertvilu, i dodao: - Pri iskopavanju, uz pomoc bagera, naisli smo najpre
na gvozdeni kovceg. Poput onih ruskih lutkica, u tom je kovcegu bio
bakarni, a u tom jos jedan bakarni.
Kada je ktitor crkve "Mala Gracanica" i citavog kompleksa u
Trebinju, Branko Tupanjac, u odelu i kravati, maramicom obrisao prozorce
na poslednjem bakarnom sanduku, ukazao se potpuno ocuvan Ducicev lik, sa
brkovima. Na grudima mu je lezala "Lirika", zbirka koju je, te
1943. godine o svom trosku izdao, ali koju izgleda nije uspeo da vidi.
Videli smo koliko je Ducic bio ogroman covek, visok i krupan. Nista nije
izgubio od tezine. Ne znamo da li je pre smrti organizovao balsamovanje, o
tome nisu ostali nikakvi podaci - kazao je Nogo i nastavio: - Crkvi
prepustam da se odredi prema ovom fenomenu. Licno mislim da Ducica ne
treba proglasavati za sveca, jer je vodio porocan zivot, ali bez kojeg ne
bi bilo njegovog pesnistva.
Ovaj podatak iznet je na konferenciji u utorak za novinare odrzanoj u
Udruzenju knjizevnika Srbije kada je izlozen i detaljan program prenosa
posmrtnih ostataka pesnika i prvog jugoslovenskog ambasadora Jovana Ducica
iz Amerike u rodno Trebinje.
Covek
govori Bogu
Znam da si skriven u morima sjanja,
ali te stigne duh koji te sluti;
Nebo i zemlja ne mogu te cuti,
A u nama je tvoj glas od postanja.
Jedino ti si sto je proturecni -
Kad si u srcu da nisi u svesti...
Na kom se mostu ikad mogu sresti
Svemoc i nemoc, prolazno i vecno!
Vodi li put nas ka tebi, da li vodi?
Kraj i pocetak, je li to sve jedno?
Ko pecate ti cuva nepovredno,
Ko tvojim strasnim granicama hodi?
Jesmo li kao u iskonske sate
Nalik na tvoje oblicje i danas?
Ako li nismo, kakva tuga za nas,
Ako li jesmo kakva beda za te.
Moj duh covekov otkud je i sta je?
Tvoj deo ili protivnost od tebe -
Jer trece nema! Kraj tvog ognja zebe
I mrkne kraj tvog svetila sto sjaje.
Samotan svugdje i pred svim u strahu,
Stranac u svome i telu i svetu!
I smrt i zivot u istome dahu:
Vecno van sebe trazec svoju metu.
Pjesma posvecena Milanu Rakicu. Prvi put objavljena u ”Srpskom
knjizevnom glasniku”, Beograd 1938., uvrstena u ciklus pjesama
”Vecernje pesme”.
|
