Kratka saljiva prica najbliza je realnom zivotu. U njoj nem cudesnog ni fantasticnog, ,,nego ono sto se pripovjeda rekao bi covjek da je zaista moglo biti'' ( Vuk Karadzic). Po svom obliku najcesce je anegdotnog karaktera: iznosi se obicno jedan slucaj koji se razvija dijaloski, a razrjesava se u duhovitoj poenti. Likovi su takodje uzeti iz realnog zivota. Dok u noveli uglavnom imamo tipske karaktere u saljivoj prici pojavljuju se ili predstavnici socijalnih grupa - kao npr. pop, kaludjer, trgovac, aga, raja i sl. - ili predstavnici pojedinih etnosa: Turcin, Ciganin, Svaba itd. ili pak individualni likovi: Vuk Dojcevic, Nasredin-hodza, dok je Ero istovremeno i predstavnik etnicke grupe i pojedinacna licnost. Ero je inace jedan od najfivopisnijih licnosti naseg folklora. Oko njega je ispleten veliki broj prica i anegdota, u kojima se on najcesce pojavljuje kao ostrouman i dovitljiv covjek koji podvaljuje Turcima, trgovcima, kaludjerima, itd. Poznate su price Ero i Turcin, Ero i kadija i narocito Ero s onog svijeta. Ova posljednja inspirisala je hrvatskog kompozitora Jakova Gotovca da napise najpopularniju jugoslovensku operu.

Poseban vid anegdote je herojska anegdota, koja je njegovana narocito u Crnoj Gori, zatim u istocnoj Hercegovini i susjednim oblastima, a u doba ustanaka i u Srbiji. To je kratka sazeta prica saljiva ili ozbiljna karaktera sa etickom funkcijom, koja iznosi izreke i postuoke ljudi, dostojne pamcenja.