Poslovice

Poslovica je najbliza vezanom slogu. ,,Najveci broj poslovica je ili u stihu, starijem tonickom i novijem akcentski-silabickom, ili u ritmickoj prozi'' (V. Latkovic) Poslovica u sazetoj formi iznosi kolektivna iskustva naroda i zivotnu mudrost. Razlicite po porjeklu i predmetima koje obuhvataju, one su razlicite i po etickoj vrijednosti. U najvecem broju dosao je do izrazaja trezveni realizam (Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju, Novci kad odlaze, imaju sto nogu, a kad dolaze samo dvije, Kad sultan nazebe, raja kija), koji se ponekad spusta do eticki problematickog utilitarizma (Umiljato jagnje dvije majke sisa, Laz kad prohodi, nije laz.) Takodje ima i poslovica u kojima su dosle do izrazaja visoki moralni idealizam (I sunce prolazi kroz kaljava mjesta, ali se ne okalja, Drvo se na drvo naslanja, a covjek na covjeka, Mnogo asova treba dok se istina sahrani) i dublje, dijalekticko pronicanje u protivrecnu stvarnost svijeta (Kucni je prag najveca planina, Ne moze se dlanom sunce zakloniti,Dobar je bog ali su i djavoli jaki). Neke poslovice idu s anegdotom u kojoj se prica kako je i u kojoj situaciji poslovica nastala.