Novo kraljevstvo

( 1550 -  1065. p. n. e. )

 

RAZDOBLJA:

PREDDINASTIJSKO I ARHAJSKO

STARO KRALJEVSTVO

I MEĐURAZDOBLJE

SREDNJE KRALJEVSTVO

II MEĐURAZDOBLJE

NOVO KRALJEVSTVO

KASNO

HELENISTIČKO

RIMSKO I VIZANTIJSKO

istorija

home page

 

Novo kraljevstvo predstavlja vrhunac političke, kulturne i gospodarske moći Egipta. Najvažnije su XVIII i XIX dinastija čiji vladari ponovno centraliziraju vlast u državi. Obnovljene su gospodarske veze s Nubijom, Palestinom i Fenikijom. Tokom Novog kraljevstva faraoni opet postaju božanstva.

Amozis I ( 1550 – 1525. p.  n. e. ) je osnivač XVIII dinastije. Glavni grad iznova postaje Teba. Njegovi nasljednici su podigli gospodarsku moć države, a prvi put egipatski faraoni su zaposjeli znatna područja u Aziji sve do Eufrata u Siriji.

U vrijeme uglavnom miroljubive vladavine kraljice Hatšepsut ( 1473 – 1458. p. n. e.) upućena je egipatska ekspedicija u Punt. Obnovom gospodarskih veza s ovim područjem Egipat je osigurao potrebne začine, zlato i slonovaču. Za Hatšepsutina kraljevanja izgrađen je hram u Deir el-Bahriju.

Njezin nasljednik Tutmozis III (1479 – 1425. p. n. e. ) osvojio je Siriju i Palestinu i područja u Nubiji do 4. katarakta. Država Mitani u Aziji priznavala je vlast egipatskih vladara, a Hetiti u Maloj Aziji i Vavilonci u Mezopotamiji šalju darove faraonu. Izgrađena je i jaka mornarica koja je osigurala egipatsku prevlast na istočnom Sredozemlju. U Amonovu hramu u Karnaku Tutmozis III podigao je "svečanu dvoranu". U vrijeme njegovih nasljednika egipatska država slabi.


 

Tutmozis III

Jedan od razloga slabljenja egipatske države su vjerske reforme Amenhotepa IV. (Amenofis IV., o. 1352. – 1336. pr. Kr.). On je vjeru u više bogova zamijenio vjerovanjem u jednoga boga Atona – sunčev disk. Zabranio je obožavanje drugih bogova i promijenio je ime u Aknaton. Prijestolnicu je preselio iz Tebe u novoizgrađenu Amarnu. Njegove reforme doživjele su velik otpor u narodu, ponajprije kod svećenstva boga Amon-Raa. Da smanji njihov utjecaj, oduzimao im je posjede, a uništavani su kipovi i hramovi drugih bogova. Smatra se da su njegove reforme nastale pod utjecajem Židova koji su se nalazili na visokim položajima u egipatskom društvu.

Nakon njegove smrti u vrijeme kratkotrajne vladavine Tutankhamona (1336. – 1327. pr. Kr.) napušteno je vjerovanje u Atona, a stari bogovi ponovno su zauzeli važno mjesto u egipatskoj vjeri. Godine 1922. američki egiptolog Howard Carter otkrio je Tutankhamonovu grobnicu koja je ostala očuvana od pljačkaša grobova. U njoj su pronađeni najljepši i najbrojniji primjerci predmeta svakodnevnog života, kipići egipatskih bogova. Svojom ljepotom posebno se ističe dobro očuvan sarkofag s pogrebnom maskom od čistog zlata.

Kraljevske grobnice XVIII. dinastije gradile su se u stijenama Doline kraljeva u potpunoj tajnosti da ostanu sačuvane od pljački.

Tutankhamona ( 1336 –1327. ) na prijestolu zamijenio genereal Horemheb (1323. – 1295. p. n. e. ) koji se smatra osnivačem XIX dinastije. Nakon njegove smrti oko 1309. p. n. e. započinje razdoblje Ramzesida za koje je karakteristično u pravilu isto ime vladara iz XIX i XX dinastije. Najvažniji vladar ovoga razdoblja je Ramzes II (1279 – 1213. p. n. e.). On je zaratio s Hetitima, a 1282. g. p. n. e. u bitki kod Kadeša u Siriji sukobio se s njihovim vladarem Muvatalijem II. Nakon teških gubitaka bitka je završila neodlučeno, a obje vojske su se povukle s bojišta. Nakon sklapanja primirja podijeljena su interesna područja, ali manji ratovi su se nastavili sve do konačnog mira s Hatusilijem III. Najpoznatije građevine Ramzesa II. su hramovi u Luksoru, Ramesej u Tebi i Abu Simbel u blizini Asuana.

Abu Simbel

Za Ramzesa III (1184 – 1153. p. n. e. ), vladara XX dinastije, dolazi do upada Naroda s mora, ali su ih Egipćani uspjeli zaustaviti.