VELIKA GEOGRAFSKA OTKRICA

Kristofor Kolumbo (tal. Cristoforo Colombo, špa. Colón Cristóbal) rođen je u Genovi 1451. godine. U mladosti je učio tkalački zanat kod svog oca ali se kasnije posvetio životu trgovačkog pomorca. Sredinom sedamdesetih godina XIV. st. zaplovio je na svom prvom trgovačkom putovanju na otok Khíos. Godine 1476. plovio je u pomorskom konvoju za Englesku. Legenda kaže da su flotu kojom je plovio Kolumbo napali gusari u blizini portugalske obale gdje je Kolumbov brod potonuo ali je on uspio doplivati do obale. Tako je dospio u Lisabon. U Lisabonu se nastanio, između ostalog, i stoga što je njegov brat tu radio kao kartograf. Godine 1479. oženio se kćerkom guvernera otoka Porto Santo. Diego Kolumbo kao jedino dijete iz toga braka rodio se 1480. godine. Polazeći od informacija koje je prikupio prilikom svojih putovanja te čitajući i proučavajući mape došao je do zaključka da je Zemlja 25 % manja nego što se u to doba mislilo te da je sastavljena uglavnom od čvrstog tla. Oslanjajući se na ta svoja pogrešna uvjerenja došao je do zaključka da se do Azije može brže stići ploveći na zapad. Godine 1484. svoju teoriju izložio je portugalskom kralju Ivanu II, moleći ga da financira njegovo putovanje na zapad preko Atlantika. Njegov prijedlog je odbacila Kraljevska pomorska komisija zbog njegovog pogrešnih proračuna.

Nedugo nakon toga Kolumbo se preselio u Španjolsku, gdje je njegov plan podržalo nekoliko utjecajnih osoba, što mu je 1486. omogućilo prijem kod kastiljske kraljice Isabelle I. U to vrijeme Kolumbo, tada udovac, susreće Beatriz Enriquez, koja će mu postati ljubavnica i majka njegovog drugog sina Ferdinanda. U Španjolskoj je, baš kao i u Portugalu, Kraljevska pomorska komisija odbacila njegov plan. To nije obeshrabrilo Kolumba koji je nastavio tragati za potporom i u travnju 1492. njegova upornost bila je nagrađena. Ferdinand V, kralj Kastilje i kraljica Isabella složili su se da sponzoriraju ekspediciju. Ugovor koji su potpisali jamčio je da će Kolumbo postati potkralj svih područja koje otkrije. Druge nagrade uključivale su nasljednju plemićku titulu i jednu desetinu svih plemenitih metala pronađenih unutar područja pod njegovom jurisdikcijom. Skromna ekspedicija sastojala se od broda Santa María, dugačkog 30 m koji je bio pod njegovim zapovjedništvom te od dvije male karavele, svaka dugačka po 15 m, imenom Pinta i Nina. Njima su zapovijedali Martín Alonzo Pinzón i njegov brat Vicente Yáńez Pinzón. Flota je isplovila iz luke Palos u Španjolskoj 3. kolovoza 1492. s posadom od 90 ljudi. Tri dana kasnije jarbol karavele Pinta bio je oštećen, što je natjeralo flotu da se nakratko zaustavi na Kanarskim otocima. Dana 9. rujna tri broda su zaplovila ka zapadu. Kolumbo je ovaj smjer plovidbe držao sve do 7. listopada kada je smjer, na sugestiju Martína Pinzóna, preusmjerio na jugozapad. U međuvremenu je iskusna posada ogovarala stranog zapovjednika koji nije uspio pronaći svoj put, što je potrajalo sve dok nisu naišli na prve znakove kopna.

Dana 12. listopada, prije zore ugledali su kopno, a u rano jutro ekspedicija se iskrcala na otok Guanahaní (nalazi se u otočju Bahami). Prije susreta s gostoljubivim domorocima Kolumbo je proglasio da otok na koji su stupili pripada Španjolskoj te ga je preimenova u San Salvador (Sveti spasitelj) - danas otok Wotling u sklopu države Salvador. U nekoliko narednih tjedana Kolumbo se iskrcao na još nekoliko okolnih otoka, uključujući otok Kubu, koju je nazvao Juana u čast španjolske princeze, te na otok koji je nazvao Espańola - kasnije krivo nazvanu Hispaniola (danas Dominikanska republika i Haiti), a sve u uvjerenju kako se nalazi u vodama Azije. U prosincu Santa María se nasukala na obali Espańole. La Navidad, provizorna utvrda, sagrađena je od materijala koji je spašen prilikom nasukavanja broda, a u njoj je boravilo manje od 40 ljudi. Nina, pod Kolumbovim zapovjedništvom, i Pinta u siječnju 1493. zaplovili su prema Španjolskoj. Nakon što je oluja skrenula brod sa smjera plovidbe ka Azorskim otocima i potom ka Lisabonu Kolumbo je konačno pristao u Palos u ožujku. Španjolski kraljevski par primio ga je s oduševljenjem te potvrdio časti zajamčene mu u ugovoru. Odmah nakon dolaska Kolumbo je planirao i drugo putovanje sa 17 brodova i oko 1500 ljudi koji su napustili Španjolsku 1493. U okviru tog putovanja otkrio je niz antilskih otoka (Dominica, Santa Cruz, Jamajka, Guadeloupe, Virgin i dr.)

Dana 27. studenoga brodovi su pristali kod La Navidade gdje su našli uništenu tvrđavu, a njegove ljudi pobijene. Kolumbo je napustio ruine i u blizini današnjeg rta Isabella u Dominikanskoj republici, utemeljio grad Isabella (danas napušten) koji je postao prvo naselje Europljanja u Novome svijetu. Napuštajući koloniju i odlazeći na istraživačko putovanje u ljeto 1494. pristao je na obalu Kube gdje je inzistirao da to nije otok već dio azijskog kontinenta. Kada se Kolumbo vratio u Isabellu 29. rujna naišao je na nelsogu koja se razvila među kolonistima, dio kojih se želio vratiti u Španjolsku. Jedan od najvećih problema s kojima se Kolumbo susretao bili su domoroci koji su u početku bili otvoreno prijateljski ali su kasnije postali izrazito ratoborni zbog brutalnosti Europljana. Kolumbo je u ožujku 1495. porazio velik broj domorodaca koje je prevezao u Španjolsku s namjerom da ih proda kao robove. Kraljica Isabella tome se usprotivila i preživjeli domoroci vraćeni su u Novi svijet.

Kraljevska istražiteljska komisija pristigla je u Isabellu u listopadu 1495. godine. Razlog tomu je bila uporna kritika Kolumbove politike. Kolumbo je utemeljio novi grad nazvan Santo Domingo i otplovio prema Španjolskoj imenujući svog brata Bartolomeja zapovjednikom. Nakon dolaska u Španjolsku kraljevski je par obećao Kolumbu da će novčano potpomoći novu flotu, ali budući da je zanos za neproduktivnim poduhvatima iščezao prošlo je skoro osam godina dok nije zaplovio ka Novom svijetu s osam brodova. Kolumbo je na svoje treće putovanje krenuo 30. svibnja 1498. Na kopno je pristao 31. srpnnja na otok Trinidad kojeg je tako prozvao po Svetom Trojstvu. Potom je pristao uz kopno današnje Venezuele. Nakon plovidbe uz obalu uplovio je u zaljev Paria. U svom dnevniku tada je zapisao da je otkrio Novi svijet, dosada nepoznat Europljanima. Kolumbo je ponovo zaplovio i otkrio još nekoliko otoka, uključujući otok Margarita, a potom je smjer plovidbe usmjerio ka Espańoli. U Santo Domingo je stigao 31. kolovoza gdje je situacija bila takva da je pola kolonije bilo u ratu protiv njegovog brata. On je smirio pobunjenike i posvetio se pokrštavanju domorodaca. U međuvremenu njegovi neprijatelji u Španjolskoj uvjerili su kraljevski par kako je Espańoli potreban novi guverner. U svibnju 1499. smjenjen je s mjesta guvernera, a novi je guverner postao Francisco de Bobadilla koji je u Novi svijet stigao u kolovozu 1500. te je odmah dao uhapsiti, okovati u lance i poslati za Španjolsku Kolumba i Bartolomeja.

Kolumbo je inzistirao na tome da nosi lance dok ih sama kraljica ne ukloni. Kraljevski par se ispričao braći, nagradio ih ali je odbio vratiti Kolumba u službu. Kolumbo se ipak uspio izboriti se za kraljevsku potporu za njegovo četvrto putovanje u potrazi za zapadnim prolazom ka Aziji. Samo četiri crvljive karavele stavljene su mu na raspolaganje i zabranjeno mu je zaustaviti se u Espańoli. Ekspedicija je isplovila iz luke u Cádizu u svibnju 1502. Nakon 21-og dana plovidbe brodovi su očajnički trebali popravak. Kolumbo se usidrio ispred Santo Dominga, ali mu nije dano dopuštenje da uplovi u luku unatoč orkanu koji se približavao. Kolumbov brod ipak je uspio preživjeti oluju. Nakon potpunog popravka njegovog broda, Kolumbo je zaplovio ka vodama Hondurasa, i potom plovio duž južne obale Srednje Amerike narednih šest mjeseci u potrazi za prolazom. U siječnju 1503. pristao je u Panami i tamo utemljio naselje, ali pobuna posade i problemi s domorocima natjerali su ga da napusti naselje. Ekspedicija, koja se svela na dvije karavele, zaplovila je ka Espańoli, ali su se trošni brodovi potopili u blizini Jamajke 23. lipnja 1503. godine. Kolumbo je poslao dio svojih ljudi u Espańolu kako bi potražili pomoć.

Pomoć je napokon stigla sa skoro godinu dana zakašnjena. Dana 23. lipnja 1504. Kolumbo je zaplovio prema Španjolskoj uplovljavajući u Sanlúcar de Barrameda 7. studenog. Nakon toga Kolumbo više nikada nije zaplovio. Posljednji mjeseci njegova života bili su obilježni bolešću i pokušajima da mu se vrati oduzet ugled i sve njegove privilegije. Preminuo je 20. svibnja 1506. u Valladolidu. Do kraja zivota je bio ubjedjen da je otkrio Indiju. Njegovi su ostaci kasnije premješteni u Sevillu, a potom u Santo Domingo da bi poslije bili preveženi u Havanu te konačno 1899. vraćeni u Sevillu. Neki povjesničari smatraju da kosti koji su premještene iz Santa Dominga nisu njegove već da su one i dan danas tamo