biografija

Leonardo da Vinci se rodio 15. aprila 1452. godine u malenom gradiću Vinci, blizu Firence u Toskani (Italija). Bio je sin bogatoga firentinskog pravnika  i djevojke sa sela. Sredinom 1460-tih porodica  se preselila u Firencu, najvažniji intelektualni i umjetnički centar Italije, gdje se Leonardo obrazovao  kod najboljih učitelja u gradu. Brzo je napredovao, socijalno i intelektualno. Bio je naočit, uvjerljiv u razgovoru te dobar muzičar  i improvizator. Oko 1466. otišao je u nauk u atelje Verrocchija, vodećeg firentinskog slikara i vajara toga vremena. U Verrocchiovoj radionici Leonardo se upoznao sa mnogim aktivnostima, od slikanja oltarnih slika i slika na platnu, do kreiranja velikih vajarskih projekata u mramoru i bronzi. Godine 1472. primljen je u reh firentinskih slikara. U to vrijeme (oko 1473.) nastaje njegov prvi poznati crtež doline rijeke Arna, a sve do 1476. je smatran Verrocchiovim asistentom. Na Verrocchievoj slici Krštenje Hristovo (1470.-1475, Uffizi, Firenca), pozadinski pejzaž i klečećeg anđela na lijevoj strani slike, najživotnije dijelove slike, naslikao je upravo Leonardo. God. 1478. Leonardo postaje samostalan umjetnik. Njegova prva narudžba da naslika oltarnu sliku u kapeli Pallazzo Veccio, firentinskoj gradskoj vijećnici, nikada nije ostvarena. Njegova prva značajna slika, Poklonstvo kraljeva  (Uffizi), započeta 1481,. godine, ali nedovršena, naručena je za samostan San Donato a Scopeto u Firenci. Oko godine 1482. Leonardo je ušao u službu kod Ludovika Sforze, milanskog vojvode. Služio je kao istaknuti graditelj strojeva ( inženjer ) u vojvodinim brojnim vojnim pothvatima, a bio je aktivan i kao arhitekta. Oko 1496. upoznao je talijanskog matematičara Lucu Paciolia s kojim proučava Euklida. Leonardo mu je asistirao u njegovu slavnom djelu "Divina Proportione" (1509.). Izvori ukazuju na to da je Leonardo imao asistente i učenike u Milanu, za koje je vjerojatno napisao različite tekstove kasnije izdane pod naslovom Rasprava (monografija) o slikanju (1651.; prevedeno 1956.). Najvažnija od njegovih slika izranog Milanskog perioda je  Bogorodica u pećini i to u dvije verzije (1483. – 1485., Louvre, Pariz; 1490-te do 1506. – 1508.,  Nacionalna galerija, London). Radio je na kompoziciji dugo vremena, naoko mu se nije dalo dovršiti započeto, što mu je bio običaj (do kraja života dovršio je tek nekoliko djela). Od 1495. do 1497. godine Leonardo je radio na svom remekdjelu, Poslednjoj večeri, zidnoj fresci u trpezariji samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu. Za vrijeme svog dugotrajnog boravka u Milanu, Leonardo je takođe napravio druge slike i crteže (od kojih je većina danas izgubljena), nacrte pozorišta, arhitektonske crteže, modele za kupolu milanske katedrale , te čak dizajnira stroj za letenje. Njegova najveća narudžba bila je za kolosalnu bronzanu konjaničku statuu Francesca Sforze,  Ludovikova oca, za dvorište Castella Sforzesca. 1499. godine, ipak, porodicu Sforzu odvele su iz Milana francuske snage. Leonardo 1499. napušta Milano da bi se vratio u Firencu, ali ostaje neko vrijeme u Veneciji i Mantovi. Godine 1502., Leonardo je ušao u službu kod Ceasara Borgia, vojvode od Romagne i sina vrhovnog generala pape Alexandra VI. U okviru svojih mogućnosti, kao glavni vojvodin arhitekt i inženjer, Leonardo je nadzirao radove na gradnji utvrda papinske vojsku u centralnoj Italiji, te dizajnirao ratne strojeve i crtao topografske mape. Za vrijeme drugog Firentinskog perioda, Leonardo je naslikao nekoliko portreta, ali samo jedan je sačuvan do dana današnjeg – famozna Mona LIsa (1503. – 1506., Pariz, Louvre), jedan od najslavnijih portreta ikada naslikanih. Portret je također poznat kao "La Gioconda". Godine 1506., Leonardo se vratio u Milano, na poziv Francuskog guvernera, Charlesa d'Amboisea. Sljedeće je godine imenovan dvorskim slikarom Luja X, koji je tada prebivao u Milanu. Sljedećih šest godina Leonardo je dio vremena provodio u Milanu, a dio u Firenci, gdje je često posjećivao svoju polubraću i polusestre i vodio brigu o svom nasljedstvu.Tada je nastala i slika Bogorodica i dijete sa Sv. Anom, a poduzima i detaljna anatomska istraživanja. U Milanu je nastavio svoje inženjerske projekte, a radio je i na konjaničkoj statui za spomenik Giana Giacoma Trivulzia, komandanta Francuskih  snaga u gradu; iako projekt nije dovršen, crteži i studije su očuvani. Njegov najpoznatiji crtež vjerojatno je veličanstveni Autoportret u staroj dobi (1510. – 1513., Biblioteka Reale, Torino). Od 1514. do 1516. Leonardo je živio u Rimu pod patronatom Pape LČea X: bio je udomljen u Palazzo Belvedereu u Vatikanu i izgledalo je da je zaokupljen prvenstveno znanstvenim eksperimentima. Godine 1515. konstruira mehaničkog lava za krunidbu Franje I, kralja Francuske, a već slijedeće godine je otputovao u Francusku s ciljem da uđe u njegovu službu.  Proveo je svoje zadnje godine u Château de Clouxu, u blizini Amboisea, gdje je dizajnirao palaču u Romorantinu. Preminuo je u Amboiseu, 2. maja 1519. godine u 67. godini.