leonardovi spisi

 

Leonardo da Vinci je sva svoja aistraživanja zapisivao na lostove papira, takozvane kodekse. Riječ je o više od 5000 strana karakterističnog Leonardovog rukopisa , pisanog s desna u lijevo (takozvano ogledalo) na koje je zapisano sve ono čim se leonardo bavio. Često su se na istom listu papira našli matematički proračuni, tehnički izumi, ali i skice i naučne studije. Poslije smrti svog odanog učenika Francesca Melzija (1443.-1570.) , kipar Pompeo Leoni (1553.-1603.) tad je sistematski grupisao Leonardov životno djelo, izrezujući i spajajući pojedine djelove srodnog sadržaja. Tako preuređeni , Leonardovi najznačajniji spisi (rukopisi) danas su dostupni i podjeljeni u deset dijelova:

1. kodeks Atlanticus (nastao 1478.-1518., čuva se u Milanu, Biblioteca Ambrosiana),

2. kodeks Arundel (nastao 1478.-1518., čuva se u Londinu, British Lybrary),

3. kodeks Windsor (nastao 1478.-1518., čuva se u dvorcu Windsor, Royall Collection),

4. kodeks Trivulzianius (nastao 1487.-1490., čuva se u Milanu, Biblioteca Trivulziana u dvorcu Storesco),

5. kodeks Ashburnham (nastao 1489.-1493., čuva se u Parizu, L ' institute de France),

6. kodeks Madridski (nastao 1490.-1505., čuva se u Madridu, Biblioteca nacional de Espana),

7. kodeks francuskog instituta (1492.-1510., Čuva se u parizu, L' Institute de France),

8. kodeks Forster ( nastao 1493.-1505., čuva se u Londonu, Victoria and Albert Museum),

9. kodeks Leicester ( nastao 1504.-1506., god. 1994. kupio ih Bill Gates; prikazuju se na izložbama u gradovima širom svijeta) i 

10. kodeks o letu ptica ( nastao 1505., čuva se u Torinu, Biblioteca Reale)