Kategorije
KRITIKA DJELA
Ispisana
na dvanaest ploča, ova priča se može prepoloviti na
dva jednaka dijela. Prvi dio posvećen je glorifikaciji glavnog
junaka, Gilgameša, kao velikog, mudrog i silnog bića, koje je bog
i batina u svom utvrđenom gradu Uruku i kao božansko – ljudskog
bića: samo jednom svojom trećinom je smrtnik, a dvjema trećinama
bog. Ne klecajući ni pred čim i ne prezajući ni od čega,
životari ovaj naš junak. Pretvarajući svog neprijatelja u svog
prijatelja i to ne onog običnog, već prijatelja dostojnog
one svete uloge brata, on je još jednom razgolitio svoju nepobjedljivu
veličinu, neizmjernu moć i divovsku snagu, koja ne drhti ni
pred bogovima. Tek poslije Enkiduove smrti, budi se kod njega onaj duboko
usnuli strah, ona njegova ljudska polovina, kojoj je skončavanje
neminovno.
Drugi dio kipti od naprezanja da se dokuči tajna vječnog života, čiji je ključ jedino uspio da uzme onaj izabrani čovjek – Utnapištim. Traganje za besmrtnosti dobija ogromne razmjere. Gilgameš postaje opsjednut mišlju da bi mogao izbjeći smrt i ta misao mu daje snagu da savlada nesavladivo, da nemoguće učini mogućim… I kada je njegov san bio gotovo ostvaren, neočekivano, ponovo postaje prah, nešto čiji se oblik više ne može ni naslutiti. Izgubivši travku vječnosti, on je izgubio božanski dio sebe. Ostao je još samo onaj mali i nemoćni čovjek u njemu, koji se bez opiranja uklesao u tvrdi kamen smrti. Terazija je prevagnula na ljudsku stranu, jer
Kada su bogovi stvorili ljude,
smrt su odredili za njih,
a život zadržali za sebe.
Dva svijeta
Ep
o Gilgamešu prikazuje dva svijeta: svijet bogova i svijet ljudi.
Iako je u prvom planu priča o Gilgamešovom životu, djelovanju i
preokupacijama, svijet bogova je nezaobilazan: oni utiču na sudbinu
pojedinca i naroda, od njihovih hirova zavisi ljudska sreća i nesreća,
njihova volja i moć svuda se osjećaju. Ni jedan korak Gilgameš
ne može da učini a da na neki način ne zavisi od bogova. I
sam Gilgameš je dvije trećine bog a jedna trećina čovjek.
Po onome božanskom, vladavina i moć, Gilgameš nije popularan:
silnik je, svi ga se plaše, žele njegovu smrt. Po onome ljudskom, suprotstavljanje
smrti, on je nesebičan i plemenit, a njegovu ličnost krase
mnoge pozitivne crte.
Gilgameš je ljudskim dijelom svoje ličnosti nadvladao i potisnuo božanski dio.
Dinamizam i unutrašnji nemir vode Gilgameša u niz akcija: ne smiruje se na jednom mjestu, ne odustaje od namjere, uporan je u nastojanju da dostigne cilj. Ali Gilgameš je i čovjek patnje i bola: kao ljudskom biću, njemu je suđeno da pati i da doživljava bol.
