|
Sigurno sklonište i pristojna hrana drže na okupu životinjsku vrstu koja za razliku od nas ne traži više. Toplota, suvo mjesto za spavanje i hrana su sve što čovjeku i životinji treba, ali mi smo prokleti da su nam još i razumno razmišljanje zakačili. Jesu li priroda ili Bog to namjerno napravili ili slučajno izmješali mjesta u hranidbenom lancu? Mislim, da se to nije pravedno pitati, jer razmišljajući globalno zaboravljamo svijet oko sebe i nastaje čuđenje. Da li je Petar Rajić prošao kroz sve faze ljudskih razmišljanja i došao do odgovora da je svako naše djelovanje uzaludno traženje određenog zrna pjeska u pustinji? Svi smo mi isti, povezani, isprepleteni ciljevima pojedinaca iz čega se može roditi samo onaj naš svijet i nikako drugačiji. Ato što postoje male razlike između biljaka, životinja i ljudi je posljedica vječite težnje za jedinstvenošću i ljepotom. Bičar želeći da se razlikuje od algi postaje životinja, a radoznali homo aquarius je htio bidjeti šta se dešava izvan vode i tako izvirio na Sunce i doživio šok. Isto tako što i čovjek doživi šok kada neko napravi nepredviđen korak. Ali svi su se prilagodili. A šta je suština mirovanja i gledanja u promjene oko sebe? Čovječe, izađi, istrči iz svoje mračne svijetlosti i ponosno preuzmi zadatak koji ti je život odredio!
|
Život i djela Miloša Crnanskog | Kritike | Pitanja i odgovori | Oblici života | Misli |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |