Ivu Andrica u pocetku svoga pisanja prate motivi usamljenosti, strepnje, melanholije... Zatocenost njegovih misli i
obuzetost samocom prate ga kako u pocetku tako i kroz citav njegov stvaralacki rad. Zbog situacije u kojoj se nalazio, naime
boravio je u celiji i u izgnanstvu, dok je pisao ovo djelo osnovna dva motiva su bili samoca i nemir. Bol koju dozivljava
razara ga i on je nemocan da pise i jedini trenuci svjetlosti su mu trenuci inspiracija koja ga pogodi kao bljesak. Nije
zadovoljan zivotom i cesto ga spopada melanholija jer se osjeca usamljen ali za to ne krivi druge vec sebe zato sto se
odvojio rano od ljudi. Sputan samocom, shvata zivotne istine i smisao borbe i to mu osvjetljuje mracne dane. Ex Ponto obiluje
zivotnim istinama do kojih je dosao Ivo Andric i koje nam prenosi,iz kojih ucimo i prema kojima zivimo. Sama poenta djela se
nalazi u epilogu kada mladic razocaran zivotom ipak odluci zivjeti jer je zivot kratkotrajan.

Andriceve Poruke

"Život nam vraca samo ono što mi drugima dajemo."

"Sa najbeznadnijim gubicima covjek se najlakše pomiri."

"Ljudi su u veikoj vecini jadna stvorenja.Svoju srecu grade na varkama, a zlim ocima gledaju oko sebe."

"Ljudi su teški i njina surovost i podlost, a vjetrovi su moji prijatelji, oluje moje radosti, sunceva žega moja naslada,
mukla studena jutra moji najsvecaniji casovi."

"Sad uvidam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo
na preostalom mjeriti velicinu izgubljenog, teško nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakocu za koju nema
imena, jer to je lakoca prevelikog bola. - Lagan sam, lagan da poletim."

"Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još dobra polovica tog teškog i kratkog života nam prode u mržnji i
nesporazumima."

"Sve se niži višega boji. A onaj koji nema nikog da se boji taj preza pred strahom kog mu rada njegova bolesna mašta, jer
strah je zaraza koja ispunja sve mozgove."

"Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni i još cudnije kako cesto nam baš to malo nedostaje?"

"Što više samuješ i cutiš o sebi, sve ti je plici i ludi razgovor tvog susjeda."

"Živite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, ali najviše ljubavi, pažnje i saucešca
ostavite za ljude, ubogu bracu svoju, ciji je život nestalni pramen svjetla izmedu dviju beskonacnosti.Volite ljude, cesto im
pomozitei uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni."

"I što pogledam sve je pjesma i cega god se taknem sve je bol."