|
SEDMI DAN "ENCIKLOPEDIJE
MRTVIH" JEDAN OD SAVJETA KOJE DANILO KIS DAJE mladom piscu glasi: Cuvaj se laznih analogija. No, kao i vecina savjeta iz Kisovog savremenog poetickog brevijara i ovaj vrijedi ne samo za mlade pisce. I makar Danilov sabrat Josif Brodski tvrdio da je jedina zajednicka osobina poezije i politike jednak pocetni slog, savjet Cuvaj se laznih analogija valjan je i za politicare, istina u ponesto drukcijem vidu. Pisac (jednako mladi kao i stari) treba da se cuva laznih analogija jer lazne analogije gotovo uvijek vjestacki uproscuju stvar, a literatura, prema poznatim Kunderinim rijecima, covjeku otkriva da su stvari komplikovanije nego sto misli. (U pjesmi posvecenoj Bukowskom, Bono kaze Nothing's simple as you think.) Kazem ovo misleci na gomilu laznih analogija izgovorenih na Kosovu prije deset godina, gomilu analogija koje su taj trenutak lazno dovodile u vezu sa napola mitskim trenutkom koji se na tom mjestu odigrao sest stoljeca prije toga. A taj momenat nije tad imao nikakve veze sa maglovitom dalekom bitkom. No, deset godina nakon toga analogije se uistinu pocinju uocavati, analogije koje nuzno i neizbjezno prizivaju onu izlizanu sentencu o povijesnim analogijama, sentencu koja kaze da se tragedija ponavlja kao farsa. A tih farsicnih analogija danas je zbilja mnostvo. Mozda je ponajuocljivija od njih cinjenica da je nakon skoro devedeset godina turska vojska opet na Kosovu jer u sklopu trupa KFOR-a djeluje i jedna turska jedinica. Ironicki je simbolicno i ime zapovjednika "okupatorske" vojske, novog Murata: Michael Jackson. Tako se navodni pedofil i groteskni Presleyev nasljednik, sto je i brakom htio potvrditi da je novi Elvis, inkarnirao u liku NATO generala. Izbijeljeni crnac sklon pateticki pretencioznim gestama napokon je ovako usao u ozbiljnu historiju nakon sto je jedan svoj album nazvao HiStory. Jedna od pjesama kojima se U2 ruga masovnoj potrosackoj kic kulturi pocinje stihovima: Ako je Coca-Cola misterija/ a Michael Jackson historija... Cini se da su se Bonove bojazni na izvjestan nacin ostvarile. Ales Debeljak je razliku izmedju intimnog sjecanja pojedinca i kolektivnog sjecanja nacije simbolicki opisao kroz razliku izmedju okusa Proustovog kolacica madeleine i mirisa kosovskih bozura. Posljedica prvog je kamara knjiga pod nazivom U traganju za izgubljenim vremenom, posljedica drugog je izgubljeno vrijeme miliona ljudi. Debeljak je poslusao Kisov savjet. Ima i istinitih analogija. Pojam praznika kao datuma kojim se obiljezavaju veliki dogadjaji, ustvari, krije strah covjecanstva od velikih dogadjaja, strah od njihovog ponavljanja; otud praznik kao nacin da se to sprijeci, kao preventiva, kao svojevrsna historijska polica osiguranja. I zbilja, Vidovdan je uvijek bio dan velikih dogadjaja. No veliki dogadjaji u ljudske zivote uglavnom unose kob i nesrecu, a za sretnih vremena covjecanstvo zaboravi da su dosada i dokolica osnovna svojstva raja. Prije deset godina zazivali su se veliki dogadjaji, prizivani su na nacin na koji su drevni narodi prizivali kisu. I prizvani su. Veliki dogadjaji su generatori krvavih zanosa, oni ukidaju ona zadovoljstva o kojima cesto govori Czeslaw Milosz, zadovoljstva u cvijetu visnje, bijeloj mjesecini i hrizantemama. U jednoj Stulicevoj pjesmi postoji stih: Hladna noc pred velike dogadjaje. Pjesma se zove Kurvini sinovi. Prije 75 godina Krleza je napisao esej Deset krvavih godina s podnaslovom Pacifisticke refleksije izmedju 1914-1924. Esej je, kao i vecina Krlezinog grandioznog djela, i danas zapanjujuce aktuelan. Navest cu samo frazu kojom pocinje drugo poglavlje: "Nasi profesori i politicari, nasi historici i novinari lazu po novinama i piskaraju. Nihil novi sub sole. Na Balkanu nista novo." I ovih deset Krlezinih izmedju 1914. i 1924. i ovih nasih deset krvavih godina pocele su na Vidovdan. No nakon krvavog intervala o kojem govori Krleza trebalo je proci jos vise od 20 godina da bi se na Balkanu moglo kako-tako uzivati u cvijecu visnje. No prije nego se danas covjek uhvati za glavu, treba se sjetiti Kisovog savjeta: Cuvaj se laznih analogija. |